Seferovićeve knjige su privukle pažnju velikog broja pisaca, intelektualaca, i običnih ljudi:

Meša Selimović, akademik, o zbirci reportaža “Prozivka na Tjentištu” (“Veselin Masleša”, Sarajevo 1961. godine):

“Širokim potezima, koncizno a jasno slikajući vrijeme, Seferović veoma uspješno projicira lik koji opisuje, pronalazeći rječite detalje kojima ga oživljava, obilježavajući njegove ljudske kvalitete. Ta slika je jednostavna i snažna i djeluje ponekad veoma uzbudljivo. Živa i sasvim neobična slika jedne mostarske porodice koja u toku cijeloga rata štampa partijski materijal u bunkeru ispod kuće, oduševljeno sjećanje zaista rijedak slučaj da tri brata postanu tri narodna heroja, uzbudljivo ispričana dramatična istorija pogibije jedne skojevke i psihološki ubjedljiva slika griže savjesti krivca za njenu smrt, fantastični podvizi jednog od najboljih kurira revolucije - to su jedinstvene drame, vrlo lijepo ispričane, oživljene ponekad do ljepote umjetničkog kazivanja. Izvanredno je uspjelo i to što autor ponekad saopšti sjajan, životno bogat podatak, ali ne podliježe iskušenju da ga eksploatiše do kraja i da ga tako obezvrijedi.” (Recenzija za izdavača)

Muriz Idrizović, književni kritičar, o knjizi “Šoša” (“Svjetlost”, Sarajevo 1959; II, III, IV izdanje u Beogradu, Prijedoru i Gornjem Milanovcu):

“... Sa svakom novom stranicom knjiga o Šoši prelazi okvire romansirane biografije i sve više postaje uzbudljiva hronika ustanka sa veoma vidnim elementima epopeje... Pisac je imao mnogo smisla da transponuje potpunu atmosferu bitaka i toka ustanaka, da produbi i dočara ličnosti i one složene psihičke procese i prelome u ljudima...” (“Istinita legenda o Šoši”, “Narodna armija”, 4. XII 1959)

Boško Petrović, akademik o knjizi “Pred očima grada”:

“... Kod Mensura Seferovića, ka književnom stilu ne može se prevideti. U izvesnim njegovim redovima ona je u tolikoj meri prisutna da vam se ona u prvi mah  čini kao slobodna književna tvorevina, i tek docnije, i tako reći naknadnim proveravanjem, utvrđuje da je reč o stvarnom događaju sa svim njegovim konkretnim istinama. Moram reći da ovu pojavu, vidljivo najpresudnije u knjizi ‘Pred očima grada’ uzimam u pozitivnom smislu. ‘Pred očima grada’, pre svega i u najvećoj meri, jeste roman, s modernim prosedeom retrospekcije i psihološki i intelektualne interpretacije, ali je on u isto vreme sav i na proverenim, ili proveravanim podacima, imenima, situacijama, a najpre po neprevarnom i svima tako lako proverljivom lokalitetu Mostara. To je pojava neobična, ali ona ne deluje ni hibridno ni neprirodno. Ako bih smeo reći, ona je u stvari težnja čemu sva prava publicistika teži: da svoj predmet, događaj, osvetli toliko da činjenice, ostajući činjenice, dobiju prozirnost, telesnost i uverljivost stvarnosti. To bi bilo nešto kao savršenstvo; nešto od lepe težnje ka takvom savršenstvu ima i u ovoj Seferovićevoj knjizi...” (Recenzija člana Komisije za dodjelu “četvrtojulske” savezne nagrade, 14. VI 1971. godine)

Eli Finci, književni kritičar o knjizi “Pred očima grada” (Informativni centar Mostar, nagrada “14. februar”, Mostar 1970):

“... Njegov životni put (Mehmeda Bostandžića, zvanog Trkač) izuzetno je čudan, pun neočekivanih peripetija i najsmelijih avantura, na trenutke tako bizarnih kao da ih je izmaštala u isti mah i naivna i lukava fantazija veštog pisca filmskog scenariste... Seferović je iz jednog posebnog ugla, ugla jednog izvanredno dragocenog učesnika ilegalnog pokreta i oslobodilačkog rata, osvetlio čitavu užu i širu sredinu u kojoj se on (Trkač) kretao i delovao, prvenstveno sam grad Mostar, taj grad bastion nepokorenosti i revolucionarnih ideala... Dok čitalac prati ilegalne ratne pustolovine ovog hrabrog borca, na svoj čudan način podvižnika bez premca, on sve vreme oseća prisustvo istorije... Ova knjiga se odlikuje i autentičnom atmosferom što se ne da postići bez temeljnog ličnog poznavanja ljudi, prilika, ideja, ciljeva, uslova, onoga što istinu o sebi čini punom životnom istinom...” (“Ratno herojstvo Mostara”, “Politika”, 23. V 1970)

Dragi Milenković, književni kritičar o publikaciji “Pred očima grada”:

“... Pisac se, pomalo patrijahalno, odlučio za grad kao čestit otac - sve gleda i o svemu sudi, da on bude to Svevidovo oko, te Argusove oči od kojih se ništa ne može sakriti i koje se nikakvim senkama i šatiranjima ne mogu zavarati... Valjda je tu i bio najtvrđi čvor. Pisac je čitaocima postavio zagonetku: “Da li je Trkač zaista glavni junak knjige?” Ne, nije. Glavni junak knjige je Mostar, taj grad na borbenom položaju... Zato ova epska hronika jeste uspeh pisca da to prelomi i interpolira, da ga kaže kroz živo i nesamoživo svedočenje tog nelažnoga svedoka, koji je svoju kožu i svoje ćudljivosti stalno na pazar iznosio. U njemu je, kao na zrcalu gorskog jezera, odslikano sve što on i svi drugi znaju, što je video, doživeo ili čuo i verovao - ne po političkoj i organizacionoj obavezi, nego po svom ljudskom pravu i dužnosti...” (“Naraštaji prolaze, grad traje”, “4. jul” 31. III 1970)

Radonja Vešović, akademik o knjizi “Vrijeme ratno Manojla Manojlovića” (“Četvrti jul” 1972):

“Bez ovoga uvoda, čini mi se, nemoguće je ocijeniti vrijednost memoarske proze ‘Vrijeme ratno Manojla Manojlovića’ iz pera Mensura Seferovića, zato što on predstavlja novinu u pisanju o našem ratu... Seferovićeva romansirana biografija, napisana koncizno, strogo i stoga u najboljem smislu literarno, zaokret je i osvježenje u pisanju o našoj borbi. Zajedno sa njegovim memoarskim romanom o borbi Mostaraca - ‘Pred očima grada’, ‘Vrijeme ratno’ je dokaz da se trajne ljepote naše borbe otkrivaju samo istinitim opisivanjem ljudi i zbivanja. Podatak da se taj rukopis, a Seferović je, valja i to ovdje pomenuti, u svojoj 20-godišnjoj publicističko-literarnoj i istoriografskoj aktivnosti napisao nekoliko sličnih vrijednih knjiga - dugo probijao do štamparskog sloga i čitaoca, potvrđuje staro pravilo da se napredak i u pisanju o našoj borbi, na žalost, još plaća i mjeri otporima...” (“Čovjek mjeren dubinom sumnje”, “Četvrti jul” 23. XI 1971)

Mihailo Lalić, akademik o knjizi “Vrijeme ratno Manojla Manojlovića”:

“... Manojlović je junak drukčiji od onih koje smo navikli da sretamo u ratnim dnevnicima. Počeo je kao vanpartijac, čak donekle uvrijeđen krutim stavovima nekih partijaca, nejasno mu je mnogo štošta, ne vjeruje u uspjeh borbe, očekuje katastrofu, zabrinut je za porodicu, selo, narod, osjetljiv je i nepovjerljiv. Ponekad njegovo kolebanje dobija teške oblike ozlojeđenosti... Očekivalo bi se da čovjek koji tako piše jedva čeka da izbjegne iz partizanskih redova. Međutim, to se ne događa... Sam Manojlovićev dnevnik, koji se prekida krajem proljeća 1942. godine, iako je sugestivan u svojoj iskrenosti - ne bi bio dovoljan materijal za potpunu sliku događaja. Seferović ga je dopunio istorijskim dokumentima i prisjećanjem tridesetak preživjelih boraca Orijenskog bataljona. Time je Seferović uspio da osvijetli ratne događaje u jednom zanimljivom kraju naše zemlje”. (Recenzija i predgovor knjige)

Aleksandra Tomić, urednik kulturne rubrike “Fronta” o knjizi “Šestorica osuđenih”

(JC “Komunist”, Beograd 1974. godine):

“... Seferović ne odustaje od već spomenutog termina - zapisi. On čak daje i alternativu: to su ‘ratni dokumenti o ljudima i događajima i svjedočenje ljudi o dokumentima i događajima’. Reč je, znači, o knjizi kojom autor želi da ‘izvuče na čistac neke okolnosti’, da utvrdi redosled i uzroke događaja koji su učinili da šestorica hercegovačkih komunista (Halid Čomić, Marko Albijanić, Jovo Salatić, Danilo Bošnjak, Žarko Glogovac i Hajrudin Selimović), gotovo najbolji u svom kraju, budu optuženi za neizvršavanje zadatka, kolebljivosti, malodušnosti... Problem koji Seferović obrađuje nije ni jednostavan ni čest bilo da je u pitanju ratno ili mirno vreme... Upravo u tom hronološkom postupku u prikazivanju razvoja Halida Čomića, kojim započinje i završava knjigu Seferović pokazuje majstorstvo i zrelost spisateljsku. Smelost da ‘zagrize’ u najosjetljivije teme naše revolucije Seferović je prikazao i potvrdio nekim svojim prethodnim delima, pa nas ovo ne iznenađuje...” (“Front” 10. I 1975)

Nikola Pejanović, vojni teoretičar, general pukovnik o knjizi “Razmeđa Živke Damnjanović”:

“Dobili smo originalno istorijsko štivo velike etničke i vaspitne vrednosti. Pukovnik Seferović je sa sličnim ostvarenjima našoj javnosti dobro poznat kao savestan hroničar svog doba i stravstveni istraživač naše novije istorije. Bez Seferovićevog svojevrsnog feljstonističkog opusa istorija oslobodilačkog rata i oružanog dela revolucije bila bi znatno okrnjena i na specifičan način osiromašena... Knjiga ‘Razmeđe Živke Damnjanović’ predstavlja dokumentarno istorijsku kreaciju, koja se po mnogo čemu razlikuje od prethodnih, bez obzira na to što je i njena tema borac u borbi za slobodu... Život i istorija su sačinili fabulu ove potresne ispovesti, čije je komponente autor istražio i povezao u jedinstvenu celinu i svojom briljantnom naracijom upoznao nas sa dramatskim zbivanjima koja svakim svojim činom duboko uzbuđuju i podsećaju na ličnosti iz antičke tragedije...” (Vojnoistorijski glasnik br. 2, V-VIII 1983)

Obren Blagojević, akademik o knjizi “Krst i polumjesec u Božurevom Dolu”

(“Četvrti jul”, Beograd 1986):

“... Istovetne su i ostale odlike ovog dela rukopisa, odlika kojima je zanimljivost pripovedanja, možda, na prvom mestu. Seferović vodi čitaoce od jedne veoma izrazite ličnosti do druge i iz jedne od njihovih mnogobrojnih životnih peripetija u drugu, s tom važnom zajedničkom crtom što su i te njegove ličnosti i te njihove peripetije vođene istovetnom idejom borbe za slobodu i socijalnu pravdu, pa bilo da se ta borba vodi u crnogorskom bilo u obližnjim hercegovačkim kršima... Rezimirajući, hteo bih da na prvom mestu istaknem dobru zamisao autora da u jednoj knjizi obradi ratne živote četvorice sveštenika raznih veroispovesti i iz raznih krajeva zemlje, ali istih po svom rodoljublju, slobodoljublju i pravdoljublju. (Recenzija i pogovor knjige)

Radojica Tautović, književni kritičar o knjizi “Krst i polumjesec u Božurevom Dolu”:

“... Junaci Mensura Seferovića mnogo su osebniji i upečatljiviji nego što to izgleda na prvi pogled. Čini se da čitava ta drama kulminira u sudbini kaluđera Mirona, tako da ne bi bilo iznenađenje kad bi Mironov životopis iz Seferovićeve knjige bio prenesen u pozorišni komad ili na film... Autor, kao dobar dramaturg, produbljuje tu dobro ispričanu dramatiku. On je dovodi do konflikta među svojima. Uostalom, on je to učinio ne samo u ovoj knjizi nego i u nekim drugim zapamćenim uspelim delima. Može biti da ova dramatika kao konflikt među svojima dostiže kulminantnu tačku u streljanju kaluđera Mirona... Kakav je odnos pisca prema tim svojim sukobljenim likovima? Očevidno u tom odnosu oseća se jedna spontana, topla, ljudska simpatija. A tu simpatiju ovaploćuje Seferovićeva umetnička reč. Kažem i podvlačim umetnička, jer mi se čini da se ova knjiga približuje dokumentarnoj književnosti koja nesumnjivo čini neku vrstu umetnosti reči...” (“Duboka ljudska dramatika”, “Komunist”, 14. XI 1986)

Smail Čekić, prof. dr. o knjizi “Vojska za jedno ljeto”:

“Velikosrpski fašizoidni genocidni napadi na Bosnu i Bošnjake prije pedeset godina u direktnoj su korelaciji sa takvim nasrtajima na kraju XX stoljeća, pa su utoliko više dobro došli komparativni pristupi takve genocidne politike i prakse u jednom i drugom slučaju. Izrazito dokumentaristički karakter koji je imanentan i za druga Seferovića djela, ovdje je došao do punog izražaja i rezultat upornog višegodišnjeg autorovog istraživanja. Dokumenat i dokazivanje neposrednog učesnika, jedan je od najznačajnijih kvaliteta ove knjige. Jezik, konciznost i jasnoća izraza i izlaganja, te književni kvalitet su, također, na visokom nivou”. (Bosanski kulturni centar u Sarajevu 1999)

Jusuf Žiga, prof. dr o knjizi “Vojska za jedno ljeto”:

“Ova studija je značenjski višeslojna. Ona se ne bavi samo registraturom, već i unutarnjom karakterologijom zločina, napose počinjenog zločina genocida nad bošnjačkim narodom u Drugom svjetskom ratu. Autor oslikava ne samo infantilnost onovremenih muslimanskih vođa, koji su, najčešće, tragikomično skončavali od onih kojima su ‘vjerno služili’, već i instinkt egzistencijalne naravi kod muslimanskog življa da se masovno ne povede ni za četnicima, ni za ustašama, već, unatoć svemu, pridruži antifašističkim snagama.”

Muharem Kreso, prof. mr o knjizi “Preboli zla”:

“... Pisani u Beogradu, Pragu i Čikagu (a pomalo i u Sarajevu i Mostaru), dokumentarni zapisi “Preboli zla” Mensura Seferovića slijede historiografske, književne i nadasve dokumentarne vrijednosti njegovih bar 17 ranijih knjiga - hronika, biografija, zapisa, monografija, pripovijesti i ispovijesti veoma visoko ocijenjenih od književne publicističke i istoriografske kritike. Specifičnost ove knjige zapisa je širina mreže i osmatračnica sa kojih autor prati ‘kataklizmička događanja u Bosni i Hercegovini i oko nje’. Širina nekad lično nalazi na poprištu događaja, ne samo kao hroničar i posmatrač, nego kao i angažovani učesnik različitih skupova, polemika, duela, kolokvija, sastanaka sa prijateljima, nekadašnjim prijateljima i direktnim protivnicima. Počesto sa lica mjesta, ali najviše sa odstojanja, obaviješten preko pisama ili sredstava informisanja, a ponekad i u ličnim susretima sa neposrednim učesnicima ili svjedocima događaja, autor pokušava sagledati nagovještaje i pripreme, a onda i same brutalne genocidne nasrtaje na Bošnjake i kao svjedok, istraživač, pa sudionik i očevidac (tamo gdje se zlo spremalo), pokušava ih posvjedočiti, zapisati, iznijeti svoja viđenja, ocijeniti, osuditi i komentarisati stavove i pojave.

Mugdim Karabeg, novinar o knjizi “Preboli zla”:

“... Seferovićev kolaž, koji ne obuhvata samo pomenuti period ‘88-’95, već, uz asistenciju ogromnog znanja iz historije koje je autor stekao pišući svoje hronike, datira od Kosovske bitke na ovamo, izuztno je zanimljiv, poput akcionog romana, koji se ne ispušta dok se u dahu ne pročita. Čak i onim koji misle da dobro poznaju sve relevantne činjenice vezane za Bosnu i Hercegovinu i nasrtaja dva fašizma sa ciljem da je raskomadaju i prisvoje, Seferović otkriva nove činjenice i aspekte, do danas nepoznate ili malo poznate. U ovaj kolaž on upliće sudbinu, kazivanje i stavove iz svoje najbliže porodice, što  knjizi daje jednu posebnu, intimnu i ljudsku vrijednost, ne umanjujući univerzalnost njenih poruka, naprotiv. Da zaključimo: štivo koje se lako čita, mnogo kazuje i ostaje upamćeno.”

“Pročitao sam “Prebole zla”. Sjajna knjiga". { Emir Hadzihafizbegović, glumac, Sarajevo, avgust 2002 godine.)

“Knjigu “Preboli zla” čitao sam čitavu noć do ujutru bez prekida. Zato sam sad pospan". ( Halid Beslić, narodni pjevač, Septembar 2001).

“Knjigu “Preboli zla” smo na smjenu pročitali Sejo i ja na moru. Odlična je." ( Sana Hurem/ Sead Buhor,Prag, avgust 2002.)

“”Preboli zla” je ljudski i pošteno napisana knjiga. " (Radmilo Braca Andrić, raniji gradonačelnik Mostara,juli 2002.)

“Knjigu “Preboli zla” sam pročtitao sa velikim zanimanjem. To je značajna i veoma dobro napisana knjiga. "( Dr. Dubravko Lovrenović, zamjenik ministra za kulturu i Obrazovanje FBH, avgust 2002.)

“”Preboli zla” su mala enciklopedija o zbivanjima u BiH u ratnom vremenu." ( Mirzet Dzubur, osnivač I koreograf folklornog društva " Bosna", Čikago)

“U knjizi “Preboli zla” Mensur Seferović je  u svom stilu dokumenta sa literarnom radoznalošću za istinom morao da ispolji smjelost da progovori o činjenicama koje nisu bile u okviru zvanične politike lakirovke pojedinačnih dešavanja" (Alija Bijavica, časopis Most, januar 2004).

“Knjigu “Preboli zla” pročitao sam sa velikim zanimanjem,kao dokumentovano, ali i kao literarno  potresno svjedočenje o kataklizmatičom vremenu naseg zla, koje se nije moralo, niti smelo dogoditi. ( Usud nije moćniji od ljudskog zla!) Zanimljiva je sa političkog a ne manje sa etičkog,pa i filozovskog stanovišta. Ponovo, hvala!”( Mirko Tepavac, ministar inostranih poslova SFRJ i javni djelatnik, Beograd,29. Avgust ,2003)

“ Mensurova knjiga je veoma dobra, to je gradja za istoriju ratova u Jugoslaviji, manje primjedbe ću reći kada moja knjiga izašla u javnost, da bi nas dvojica ravnopravno polemisali.” (Jovan Divljak, penzionisani general Armije BiH, rukovodilac humanitarne organizacije “Obrazovanje gradi BiH”, 15.oktobra,2002)

“...Ovo  vandredno štivo je za mene važno otkriće ,osvježenje i ohrabrenje. Zatečen sam obiljem plemenite energije koja zraci iz teksta .”( Prof.dr. Senahid Halilović, pisac Gramatike i Pravopisa bosankoj jezika, 25.novembra 2002)

“”Preboli zla” je sjajna knjiga i siguran sam da će naći puta do srca čitalaca." ( Alija lzetbegović, ratni predsjednik Predsjedni tva BiH, 27 januara 2003.)

" Drago mi je spomenuti detalj da se u knjizi "Moj bijeg u slobodu",remek djelu lzetbegovićevog genija, uz mnogobrojne naučnike, pjesnike, pisce, filozofe, političare nalazi i ime našeg knjizevnika Mensura Seferovića. Izetbegović izdvaja njegovo pisanje i citira ga kao primjer dosljednog istraživanja na istini i humazimu u  jednim vrlo teškim i nelagodnim vremenima komunistitkog jednoumlja i mraka, kao usamljenom svjetioniku, kada se zbog istrajavanja na principima ljudskosti, pravde i istine plaćala velika cjena, pa čak i do najveće, gubitka slobode ili života. Mensur je imao sreću i dobro je prošao." ( Haris Hojkurić,”Zivot i djelo Alije lzetbegovića", Bosanska biblioteka ,decembar 2003)

“Knjiga “Preboli zla” sažima širinu i dubinu poimanja svakog zla koje smo kao ljudi i narod doživjeli i prevjeli, pa otuda i vojim nazivom i sadržajem dugo ostati bliska ljudskoj pažnji... Autor se opredjelio za akciju i vladavinu mudrosti u realnosti općeg potonuća i zatvaranja svih časnih tragova ljudskosti, kao i gašenja svjetla u bosanskoj krčmi." ( Namih Mahić, urednik " Tribine  Bošnjaka”,10.februar 2001.)

“Knjigu  "Preboli zla" smo sa zadovoljstvom  pročitali i raduje nas da se pojavila.  Koristićemo je u nasim istraživa njima ....." ( Profesor dr. Smail  Cekić, direktor Instituta za istraživanja  ratnih zločina, Sarajevo,  16 decembar 2002, akademik).

“Visoko cijenim pisanje gospodina Seferovića." ( Dr. Dzevad Jahić profesor, akademik, o knjizi “Preboli zla”)

“lz knjige “Preboli zla” naša djeca, posebno ona koja prije skoro jedno desetljeće nisu shvatila zbog čega moraju  na pustiti dom ili zbog čega su ostala siročad, mogu mnogo toga bolje razumjeti,  iz nje možemo spremiti svoje odgovore."( Safeta Obhodjaš, književnica,  nedeljnik SABAH, Njujork, 4. april 2001).

“Knjiga sadrži mnoštvo polemičkih pisama tadašnjih i " ljudima od funkcije", njihovim  kolegama po struci i  ratnim  drugovima  ( iz Drugog svjetskog rata),  razgovora i  prijepiski sa važnim  iii manje važnim  ličnostima  tadašneg javnog  i  političkog  života, neistomišljenicima  ili onim  drugim,  objavljenih  vlastitih novinskih  priloga,  mnoštvo faksimila i  fotografija, analiza i  poruka." (  Bedrudin  Gušić, kolumnista bošnjackog  lista N U R, Danska, januar 2002, o knjizi “Preboli zla”).

"Čitajući knjige ( Preboli zla i Kamena ognjišta ), bar za ono kratko vrijeme čitanja, boravio sa m u svojim mislima, svojoj duši  i svome srcu u onoj multidimenzijalnoj  ideji Bosne i bosanskog duha u okviru kojih se jedino moze realizovati multidimenzionalno biće omedjeno: bosankim jezikom,  bošnjackom i  bosanskom istorijom, kulturom, tradicijom. Bošnjaštvom  kao nacijom, bošnjastvom kao patriotskim odnosom  prema državi.

 “... Pisani u Beogradu, Pragu i Čikagu (a pomalo i u Sarajevu i Mostaru), dokumentarni zapisi “Preboli zla” Mensura Seferovića slijede historiografske, književne i nadasve dokumentarne vrijednosti njegovih bar 17 ranijih knjiga - hronika, biografija, zapisa, monografija, pripovijesti i ispovijesti veoma visoko ocijenjenih od književne publicističke i istoriografske kritike.”( Muharem Kreso, prof. mr  o knjizi “Preboli zla” )

“Malo šta me je obradovalo kao pošiljka dviju knjiga Mensura Seferovića – “Preboli zla” i “Kamena Ognjišta” ....Pošten stav autorov poznat mi je odavno .. Obje knjige·sam pročitao gotovo u cijelocisti. Vaši su mi radovi i prije bili dragi,sada su jos drazi. Zelim Varn zdravlje. Sreću su nam ionako oteli. Voli Vas Predrag" ( Predrag Matvejević, Mostarac, univerzitetski profesor u Rimu, mart 2004.)

"Nesumljiv je utisak da čak  oni koji misle da dobro poznaju sve relatlvne činjenice vezane uz sudbinu BiH i nasrtaja fašizma da je raskomadaju i prisvoje, Seferović  otkriva nove činjenice i aspekte te duboke istorijske drame, do danas nepoznate ili malo poznate. Ovo je  štivo koje se lako čita, mnogo kazuje i ostaje trajno  upamćeno..." ( Mugdim Karabeg, novinar, Čikago, mart 2001. o knjizi “Preboli zla”).

“Upravo čitam knjigu “Preboli Zla” i mogu reći da sam oduševljena…to bi trebalo biti obavezna lektira svakog BH gradjanina bez obzira gde se nalazi.”( Azra Durić, Toronto,april 2014.)

Prof. dr. Sabira Hadzvić o knjizi “Zvijezde stajačice” :

“Hvala ti, Mensure, za ovako lijepe priče o ženama”.

Dr. Bećir Macić  o knjizi “Zvijezde stajačice”:

“Umjeće sjećanja-Autor je pedantno vodio zabilježke o borcima udarnih brigade, djevojkama i mladićima, kojega, “ kako navodi,” svojim požrtvovanjem i moralom obogatiše i podstaknuše da ih ne zaboravim". Takav pristup čitaoca podstiče da čita, vjeruje i pamti. Njegovi junaci su od 1941-1945, žene-djevojke i majke, čime ćte se prikazati njihova strana rata, odnosno njegove junakinje su Ljubica Rametić, Zdenka Karačić i Emina Merdan", koje su poginule u istom času i na istom mjestu spašavajuć i  ranjenog borca i jedna drugu…Jedna pored druge Srpkinja, Hrvatica i Muslimanka.

Ovo djelo pokazuje da ideja Bosne i Hercegovine, suživot, tolerancija, demokratija, njen vjekovni institut-komšiluk, može opstati, nije sve izgubljeno. Bez autentične Bosne i Hercegovine teško  je zamisliti Evropu, koja je dobrim dijelom kolorit razlititosti. U protivnom u getima biti ćemo  sami sebi najbolji”.

  General Hasan Efendić o knjizi “Zvijezde stajačice“:

“Knjiga boli i mudrosti- Shvatio sam da treba dosta znati, mnogo pročitati i proputovati,voditi mnoge razgovore sa ljudima, akterima dogadjaja, biti viršestran, i, što je vazno, to znati napisati, izložiti, oživjeti dogadjaj i predstaviti čitaocu. Sve navedene osobine, i više od toga, su iskazane u knjizi Zvijezde stajačice. Sta je vrijedno u Zvijezdama stajačicama: to nam daje primjere i uči nas kakvi trebamo biti,kako ne bi nedostajalo ljudi. U čemu je veličina i vrijednost ove knjige? Mi živimo na društveno trusnom području, gdje ratovi izbijaju skoro ciklično svakih 25-50 godina, i zato izlaženje i čitanje ove knjige predstavlja značajan doprinos prikupljanju saznanja i iskustva životno važnih za budućnost”.

Mugdim Karabeg  o knjizi “Zvijezde stajačice“:

“Tvrdjava ljudskosti i prijateljstva -žene Mensura Seferovića nisu nikakve izuzetne legende, nisu heroine neke odredjene ideologije, nisu slijepi i zaneseni borci koje vode parolaške vodje.One su obične i svakodnevne članice društva, koje radjaju, kuhaju, rade da ishrane svoj porod, druguju da bi život učinile boljim i ljepšim. Ali kad dodju izazovi koji prijete da pometu te vrijednosti­ postaju hrabri ljudi, moraju preživjeti svoje vrijeme i trajati za svagda.” ·

General Jovan Divjak o knjizi “Zvijezde stajačice“:

„Knjiga je viseslojna, veoma uspešan spoj dva veoma različita perioda u razmaku od 50 godina. I u jednom ( 1941-1945) i drugom ratu ( 1991-1995) isti su motive i ista sredstva ubijanja, silovanja, paljenja na prostorima ex- Jugoslavije. Veoma je plastično opisano kako nacionalno-šovinističke ideologije mogu zatrovati pojedince, grupe i narode koji slepo slede nacionalističke vodje. Za istoriju ovih ·prostora, veoma je značajna činjenica da Mensur Seferović traga za pozitivnim primerima ljudskosti i humanosti što mu nije bilo teško, žene-Zvijezde stajačice su više od simbola borbe za pravo na život. Minuciozne priče o ženama heroinama nepoznate su na balkanskim prostorima u tom obimu i period o kojem MS piše. Ako za primere časne žene uzmemo Hasanaginicu i Majku Knežopoljku, svaka priča o devojkama i majkama iz dva rata ima iste vrednosti i poruke pisane perom MS. Autor je uradio ogroman posao. Uz predhodno veliki istraživački rad uz pomoć  kćeri. To je jedan od najlepših delova knjige u kojima otac piše o Sanji i Seleni i uklapa u knjigu Seleninu  poemu "lndentitet ko sam, odakle sam ".

Od ovog momenta činicu sve da se u Sarajevu izgradi spomenik ženi-naravno i onoj Mensurovoj.”

Sanja Seferović Drnovšek, Mr., edukator i aktivista,  o knjizi “Zvijezde stajačice“:

“Novi tip žene-Hrvatski pjesnik Vladimir Nazar  ostavio je poruku trajnog značaja: " Možemo se ponositi što smo u teške dane, dali svijetu novi tip žene-partizanke. U toj borbi poginulo je 25, 000 žena, bilo je žena oficira 2000, nosilaca Spomenice 1900, Ordena Narodnog heroja 63. Na visoko propetoj snježoj Ivan planini,poginule su n a jednom mjestu I času tri hercegovace djevojke iz tri nacionalne sredine. Jasmina Musabegović je na Kongresu bosanskomuslimanskih intelektualaca u opsednutom Sarajevu 22 decenmbra 1992, govorila u dramatičlim danima za sudbinu gradjana BiH ,da je bio veliki broj žena intelektualki na Kongresu da bi nam mogla pozavidjeti svaka evropska partija , ali ni jedna žena nije nastupila ni kao referent. Riječ je o novom tipu žene i doprle su do Zeneve i Haga, i prvi put je kao presedan čin silovanja u toku rata okarakterisan kao ratni zločin protiv čovječnosti i rnedjunarodnog  prava. Pominjem na kraju očevu poruku, ispisanu u 85 godini njegovog života: " Narodne mudrosti upućuju da čovjekovo bogatstvo čini njegovo znanje i humanitarna uvjerenja, da stvarna vrijednost nije što je čovjek skupio za sebe već  što je drugima dao i ostavio, to se pamti i ne zastarjeva, ne gubi se u nepovrat. ...Moja zasluga je u tome što sam to shvatio, napisao i podario 23 knjige drugima, to je moje životno djelo."

Emir Ramić, direktor Instituta za istraživanje genocida Kanada, o knjizi “Zvjezde stajačice“:

“Najljepša pisma za budućnost- sve vaše knjige nose duboke poruke ljudske poruke o prošlosti ,Zvijezde stajačice” imaju posebno obilježje..Govore i o ženi, majci, starici, sestri, djevojci, o neizmjernim borcima, vi zapravo pišete najljepša pisma za budućnost sviju nas, za budućnost ne samo naše Bosne i Hercegovine, kako da ostanemo ljudi bez mržnje i osvete, da budemo gradjani svoga doba”.

Zlata Kalić, borac, o knjizi “Zvijezde stajačice“:

“Istina je bila na našoj strani. Hvala Ti gospodine Mensure za Muniru, Žutu, Seidu, Antoniju, Kseniju i Samiru, i sve ostale koje su stale rame uz rame u vojničke redove i branile našu Bosnu. Nismo znale sta je miris baruta, nismo znale šta je 55, ta su gluhare, šta su velike granate zvane zemlja - vazduh- zemlja, i sva ostala tuda što su bila protiv nas, ali smo znale da se moramo braniti i odbraniti, sta se moglo odbraniti. lmali smo dušu , imali smo hrabrost, i velika srca, a istina je bila na našoj strani. Tu istinu je danas teško dokazati. Bila su teška ratna vremena, sve postavljene zadatke smo pošteno izvršavale. Za nas žene je bila prava čast biti u Bosankoj Armiji. I raditi u kuhinji, biti bolničarka, raditi humanitarno, pisati izvještaje, boriti se, pomagati borcima.  Moj rahmetli komandant Rasim Delić je rekao" Čast mi je bilo braniti Bosnu", a danas na ovom mjestu mogu reći da je isto tako čast biti lik iz knjige jednog komandanta pera , Mensura Seferovića. Gospodine Mensure, želim ti još puno zdravlja da nam poživiš i još pišeš i još jednom veliko Hvala. Kompletnoj službi Bosanske Biblioteke cestitam  10 godišnjicu rada.”

Taib Čelik, borac, dobitnik “Zlatnog ljiljana”, o knjizi “Zvijezde stajačice”:

“Brate, ne "pričam nego plačem – Nakon čitanja knjige, odmah sam nazvao prijatelja koji krstari američkim prostranstvima. Zamolio sam ga da samo sluša i ne prekida me dok mu nešto ne pročitam, čitao sam o Jasmini i Samiri. U jednom momentu mi se učinilo kao da sam čuo glas sa druge linije na sta sam i prijatelja opomenuo da ne priča i ne prekida, a on samo odgovori: " Brate, ne pričam nego plačem."

Heroj, borac ARBIH i plače! Nije bilo suza kada je bio teško ranjen, a sada mu emocije proradile. Sjetio se naše Žute, Samire, Rade, Džemile, sjetio se i samo rekao da mu kupim knjigu i pošaljem. Kupio sam dvije, da jednu proslijedi Samirinoj djeci da imaju zapis i da se ponose majkom herojem. Na kraju, neka Bog čuva Mensura, Zlatu i Muniru, i neka im da zdravlja i snage da nastave put borbe za bolje sutra”.

Šefika Seferović, supruga autora, učesnica NOR-a, o knjizi “Zvjezde stajačice”:

“Na 191. strani knjige Zvijezde stajačice su dvije fotografije: ispod jedne piše: " Osamnaestogodišnja Šefika Omanović ( Seferović), delegat iz Trebinja, na Prvom kongresu Ujedinjenog saveza antifašističe omladine Bosne i Hercegovine u Sarajevu 9. maja 1945., a na drugoj slici je moj budući muž Mensur, koji je, 15 maja, sa grupom boraca 29 hercegovacke divizije skokom u hladne vode Bledskog jezera proslavio kraj borbi u Jugoslaviji i razoružavanjem ustaša, četnika i drugih saradnika okupatora. Kongres je zakazan za 9.maj 1945. godine. U toku Kongresa, predsjedavaju i se iznenada digao i drzeči telegram  u ruci izgovorio samo tri riječi: " Rat je završen".  Kad su Hercegovci stigli do granice Austrije zemlja je definitivno oslobodjena. Bio je to 15 maj 1945. godine. Njih nekoliko je usred noći poskakalo u vodu hladnog Bledskog jezera. Na slici se jasno vidi njihovo raspoloženje. Ti datumi su nam upečatljivo ostali u sjećanju.”

Vinko Vinterhalter, jugoslovenski kulturni djelatnik, recenzent, u pogovoru knjige “Vjetrenik”: 

"Rukopis unosi u našu literaturu nove tonove o narodnooslobodilačkoj borbi, jedan poseban humor, i taj novi žanr čini ga veoma privlačnim. lz rukopisa emanira slani miris Mediterana, vedrina i humor mostrarske sredine koja u najtežim časovima naše istorije znala da začini zivot suza grcajem smijeha.

Ma kako težak bio život u okupiranim gradovima i oko njih, on ipak nije bio dvobojan, ljudi nisu preko noći postajali revolucionari ili izdajnici. U širokom rasponu od heroja naše revolucije do ustaških i četnickih koljača nalazilo se hiljade nijansi....Stotinama krivudavih staza prilazili su ljudi narodnooslobodilačkoj borbi. Hiljade su bili tihi pomagači revolucije, dobri ljudi koji nisu ulazili u oružanu borbu, ali su bili spremni da je na drugi način pomognu... 

Njih trojica- Kostriješ, Prpa i Admiral-nalaze se u Kostriješevom bunkeru, ali ni u troje ne mogu da se odupru zakonima polarizacije. Njihov zajednički prijatelj Sako, stolarski radnik i kapelnik, a sada partizanski rukovodilac, pomaže im da se izvuku iz bunkera i odu na oslobodjenu teritoriju. Čitalac bi zelio da ih vidi i u partizanima... On mora da zavoli njegove junake kojima zbog plemenitosti i dobrote srca ne bi smjelo i ne smije nista rdjavo da se desi..."

Izet Duranović, električar, o knjizi „Vjetrenik“:”Vjetrenik je obogatio moju dušu i  uljepšao mi dane ovdje u Čikagu”.

Rahela Habazin-Ljubanić, profesor u Čikaškoj srednjoj školi:

“U romanu “Vjetrenik” Seferović me privlači svojim literarnim stilom, autentičnosti i smislom za humor. Bosanski ambijent i likovi predočeni su uvjerljivo i stvaraju u meni nostalgična sjećanja na život proveden u Bosni, na naš bosanski mentalitet i ugodjaj koji stvara bosanska kafana, čaršija i ćaskanje sa komšijama. 

Ova knjiga se razlikuje od ostalih Seferovićevih djela jer pisac ne govori isključivo o junacima iz Drugog svjetskog rata, već o običnim, čaršijskim ljudima koji ne žele da budu sudionici ratnih dogadjaja. Oni žele da ostanu neutralni i da vode mirnim, svakodnevnim životom. Pisac ne daje svoj psihološki opis likova, ali ih indirektno i vrlo jasno opisuje kroz njihovu konverzaciju, geste i postupke.

Glavni lik romana Kostriješ njegova dva prijatelja pokušavaju da izbjegnu bilo kakvo uplitanje u ratne okršaje, što je neizvodljivo. Oni upadaju u neugodne i komične situacije i budu neshvaćeni i ismijani. Kostrejš me asocira na dobrog vojnika Švejka ili na neke likove iz Ćopićevih romana. Ipak, likovi su originalni i ovo djelo je proizvod piščevih nostaličnih sjećanja na dane provedene u Mostaru, koji on, u stvari, nikad nije napustio.”

 Za akademika Bogdana Bogdanovića , recezenta knjige, “Iskušenja” su “pogled unatrag na rat i na ratove, upečatljiva priča bez milosti prema bilo kome", kao kakav ,,roman u romanu", pa se pita : “Kako je moglo doći do toga da jedan čestit vojnik i nesumnjivo veliki junak i sebe i svoju vojničku čast preda u ruke jednom kukavnom prevarantu. To spada u antropološke zagonetke koje obično ostaju bez odgovora”.

Novinar Erol Avdović o knjizi “Iskušenja“:

“Osobna drama i psiholoska koliko i politička, opisana ponekad nostalgično,tužnim, ali ipak potpuno trezvenim i historijskim odgovornim piščevim perom”.

General Jovan Divjak, o knjizi “Iskušenja“:

“Osećam se privilegovanim da vam izlozim misljenje o verovatno najboljem delu koje je proizašlo iz radionice Mensura Seferovića od ukupno dvadeset jednog koje je napisao od 1955. do 2005. Tvrdim da bi bez knjige Mensura Seferovića ·novija istorija ex Jugoslavije bila osiromašena.”

Jure Galić,  predsjednik repubičke boračke organizacije o knjizi „Iskušenja“:

“Svi smo imali iskušenja tokom rata, a u knjizi je dat lik partizana kako od komuniste postaje nacionalist i sledbenik optuženog nacionalističkog lidera u Haskom tribunalu.“

Dr Fadil Ademović o knjizi “Iskušenja”:

“Nespreman da se suoči sam sa sobom Petar Radević je uskratio odgovore piscu na pitanja o njegovom neobjašnjivom politčkom zaokretu i postane bezpogovorni sljedbenik totalitarnog režima Slobodana Milosevića, ostajući čovjek prošlosti a ne budućnosti.”

Dr. Ismet Dizdarević o knjizi “Iskušenja”:

“Naučne spoznaje o ponašanju pojedinaca u prelomnom vremenu ovom pripovijesti dublje se shvata vrijednost interakcionih teorija ličnosti u kojima se naglašava uzajamni uticaj okolnosti na ličnost i ličnosti na okolnosti”.

Profesor dr. Smail Čekić o knjizi “Iskušenja”:

“lskušenja bišreg ratnika, predotena ovom ' sveobuhvatnom hronikom' koja se odnosi na junaka i čudaka Petra Radevi!a na upečtatljiv način govori i o slomu četnika Draže Mihailovića i ustaša Ante Pavelića, o partizanskoj borbi protiv saradnika okupatora, nacista i fašista, o ličnoj drami nesredjenog glavnog junaka knjige”.

General Hasan Efendić o knjizi” Iskušenja”:

“ Majstorski oblikovnim likom Petra Radevića jasno je prikazan portret srpskog intelektualca, heroja i generala, koji je podlegao zovu ratnih truba koji su ga sa grupom partizana antifašista odvele na Vukovarsko ratiše 1991, gdje je kao nekadašnji komandant bataljona hrvatske dalmatinske brigade podizao moral klonule Jugoslovenske (srpske) vojske i paravojnih nasilnika u razaranju i uništenju hrvatskih branitelja.”

Urednik "Tribine Bosnjaka" Namik Mahić o knjizi ”Iskušenja”:

“Moj logorski nevoljnik u bosanskom ratu književnik M.Sarić zapisao je i ovo:

" Na Balkanu uvijek ispočetka,

   Historija ne može ni retka

   Bez noževa, toljaga i metka"

“lskušenja” je  uzbudljiva  istorija  o našoj nedavnoj prošlosti, neobičnim dogadjajima  i likovima, pisčevo literalno i dokumentarno  ostvarenje, moje rado  čitano kućno subesjedništvo”.

Publicist Nihad Krupić o knjizi “Iskušenja”:

“ U suštini,ja nikad nisam volio tipove partizanskih i komunistiih pisaca i njihov suvi birokratski rječnik i do zla Boga komplikovan i podosta uveličan. Pisac lskuštenja u poznim godinama nije ostao nijem i ja mu tu skidam kapu. Njegovog strastvenog partizanstva ne trebamo se nikad stidjeti jer je kompletan mentalni profil Bošnjaka antifašista”.

Profesor univerziteta  Aviya   Kushner, o knjizi “Iskušenja”:

 “Rukopis  engleskog prevoda   Iskusenja,   piščevo   kazivanje o neobičnom pilotu, školovanom i u SAD, prihvata kao dokumentarno štivo i pogled na ratna i poratna zbivanja u vrijeme Drugog svjetskog rata, turbulentno podneblje na kojem se  i 2011 godine nalaze savezničke vojne snage i medunarodne humanitarne organizacije radi očuvanja mira i konsolidacije društva, svijet koji može da privuče pažnju čitalaca koji vole knjigu i  pohod u  nepoznate i mane poznate zemnlje.”

Kolumnist Gojko Berić o knjizi “Iskušenja”:

“Ideja da se na primjeru jedinke pokaze fenomen konvertistra najbolja je moguca ideja za artikulisanje tog fenomena. Ono šta mi je malo zasmetalo je višak citata, višak istorije, naročito one ratne. Pročitavši knjigu, pomislio sam, kakva gradja za roman! Mensure, svaka ti čast."

Mr. Mujko Erović, glavni urednik časopisa“ Ujedinjene Bosne”, o knjizi “Iskušenja”:

“Ovdje je riječ o endemskoj bolesti, koja je bacila mnoge staromodne patriote u naručje nacionalizma, u Petrov zaton, zapravo o jednoj od velikih bitaka koja se vodi i danas sa silama mraka, protiv oportunizma, destrukcije, za progres i humanije društvo”.

Književnik Vidosav Stevanović o knjizi “Iskušenja”:

“Sreo sam nekolicinu kao sto je Petar Radević, kod tih se tipova (likova)  prosto radilo o nedostatku morala i pameti, o zameni klasne ideologije nacionalnom, o tuposti koja nastaje posle dugog ispiranja mozga”.